VINALES – PRIRODNO ČUDO NA KUBI

Social

Postoje dvije doline u Vinalesu koje vrijedi posjetiti: Vale de Silencio i Vale de Vinales. Ako ste baš fan prirode posjetite jednu i drugu. Mi smo se odlučile za Vale de Silencio jer su na Kubanci rekli da je puno ljepša od Vale de Vinales (iako na Internetu tako ne piše). Do tamo nas je odveo jedan striček taxijem, i ful smo brzo došle.

VALE DE SILENCIO

Na ulazu u dolinu nas je dočekao “host” koji nam je pokazao svoju kuću, svoje koke, mjesto gdje puši kubanke, i konje koje maze i paze. Kubanci u svemu vide zabavu, vole pričati s ljudima o svojim obiteljima, no pričaju samo na španjolskom. Druge jezike ne znaju. Domaćin nas je doveo do svog sina koji nam je objasnio proces izrade duhana. On dnevno puši jednu cigaru, i od kada je prestao pušiti obične cigarete te prešao na ove, zubi su mu se ful pobijelili. 4 godine puši kubanke. Proces je jako kompliciran, i duhan je potrebno maziti i paziti, te obično traje nekoliko mjeseci. Nakon što dobiju dovoljno suhe, a opet dovoljno mekane listove da ih lijepo mogu zamotati, kreće motanje cigara. Dečko kaže da cigare može zamotati u 4 sekunde i to je napravio.

Motanje svježih kubanki

Nakon tog divnog procesa, vam prodaju cigare, mi smo kod njih kupili svežanj od 15 komada za 50 eura. Tako da smo komad platili cca 3 eura. Može se naći i za jeftinije, no morate biti oprezni, jer vam znaju uvaljati cigare koje su od listova banane, pomiješane sa listovima duhana.

Napokon krećemo na konje. Sat vremena konjem dođe 3 CUC-a, a vi možete birati koliko ćete jahati konja. Mi smo bile na turi nekih 4-5 sati. Da se razumijemo, konj ide fuuuuulll sporo (brže možete trčati kraj njega), i ti su konji dosta manji i mršaviji od naših. Naš vodič za vožnju konjem se zove Pedro i provest će nas kroz dolinu. Pedro mi priča o Kubi… kaže da je njima trenutno hladno sada, a po ljeti je temperatura 40 stupnjeva. Priča mi o svojoj skromnoj obitelji, i kako zapravo jedu sve što sami uzgoje/naprave, a to nije nešto puno hrane. Obožavaju cigare, i počnu pušiti još dosta rano. Ne zna engleski jer su njihove škole jako loše..

“De donde saves tu espanjol” – pita kako znam španjolski

“De telenovelas” – kažem mu i umrem od smijeha. Nije mogao vjerovat da mi gledamo španjolske serije i da od tud znamo španjolski. Čudio se. Rekla sam mu da to više nije popularno pa sam već puno riječi zaboravila. A on mi kaže da ful dobro pričam.

Nakon pola sata jahanja konjem, i ugodnog razgovora s Pedrom, stajemo da se odmorimo. Čovjek stavlja pred nas dvije čaše soka od ananasa sa štapom šećerne trske (one baš prave iz polja) i donese nam cijelu bocu bijelog ruma. Platiš čašu soka 4 eura, a ruma točiš koliko hoćeš. Bijeli rum je zapravo najjeftiniji i najlošiji rum, i može se naći i kod siromašnih obitelji. Možda nemaju za jest, ali za rron uvijek imaju. Popile smo par čaša ruma za 4 eura, kupile smo neku super kavu koja je baš tamo njihova domaća, i polu pijane smo krenule na ostatak ture.

IMG_4748DCIM100GOPROGOPR1147.

Pedro nas dalje vozi po dolini. Nemoguće je koliki mir i tišinu možete doživjet ako samo na trenutak sklopite oči i prepustite se. Čujete samo zvuk kopita, i vaš dah.

Pedro nas ostavlja pred nekom špiljom gdje nas čeka neki čiča. Čiča brat bratu ima 70 godina i uopće ne znam kako priča, a kamoli hoda. Pita nas želimo li vidjeti špilju za 2 CUC-a. A iskreno nas ne zanima, ali ako je to čovjekova zarada pa idemo. Damo mu 2 CUC-a i on nas provede kroz špilju. Nema se šta za vidjeti, no čiča od 70 godina se penjao i nabacio tempo za nevjerovat. Pokazao nam je mimoze, koje se na dodir otvaraju.

“This flowe opens hart.” – Kaže on. “Like woman. Touch Kuba woman they open, touch Europe woman they close” – E ta je uzerčica vrijedila i više od 2 CUC-a.

 

Vrijeme je bilo za još jedno stajanje na kojem ćemo se okupati. Nije plaža, i nije more, neka bara je u pitanju, i kažu da ne idemo duboko jer ima aligatora… Super, ali si mislim “You are here only once, you will have this moment only once“, skupim hrabrost i napravim sve za ovu sliku…

DCIM100GOPROGOPR1214.

Nakon više od 3 sata izleta, ostavljamo Pedra i ekipu, još uvijek polupijane.

BIKE TOUR – MURAL DE LA PREHISTORIA, VALE DE VINALES

Idući smo dan odlučile retanti bicike i vidjeti drugu stranu Vinalesa. Mi smo platile dva bicikla 10 CUC-a za 4 sata. Prilično su stari i neudobni, ali su super sredstvo prijevoza jer je sve u Vinalesu dosta blizu. Biciklima smo odlučile otići na vidikovac Vale de Vinalesa, oslikanu špilju, i ostatak grada/sela. Malo je teže biciklirati uzbrdo do vidikovca, no isplatilo se. Tih 10 minuta provedenih gore u tišini, gdje apsolutno ne čujete nikoga i ništa je nešto što ne možete platiti. To je nešto što nosite doživite i nosite sa sobom cijeli život.

Pogled na Vale de Vinales

Od nikud se stvorio čiča koji nam je prodavao kubanke za 2 CUC-a, što je jeftinije nego što smo kupile dan prije. Pitam ga jel pravo, kaže da je. Tražim ga da pomirišem, smrdi ko i inače. Iako uopće ne kužim jel dobro ili nije, kupujem jer eto trebat će i dobar je suvenir.

DCIM100GOPROGOPR1240.
Čiča prodaje duhan

Bicikliranje do Mural de la Prehistoria je ful naporno, pogotovo ako nemaš dobar bajk. Na putu do tamo vidimo obližnji štand s vodom. Stajemo jer je užasno vruće i najjrađe bi se zalila s vodom. Teta na štandu me pita želim li joj prodat torbu. A joooj neee, pa neću joj ništa prodavat, nemaju oni novaca, poklonila bi joj, ali nemam ni jednu drugu. I tu baš jako volim. A ne, ne mogu idemo.

IMG_4857

Mural de Prehistoria je čudo. Kubanci obnavljaju dio po dio svakog dana. Čiča koji nas je dočekao nam je dao da se popnemo na neki vidikovac, i nismo morali ništa platiti. Ponudio nam je izlet u špilje, no bio je već polumrak i morale smo se vratiti.

IMG_4930
Mural de la Prehistoria

 

Na putu do doma, ugledamo svinje. Stanemo da ih vidimo jer eto zašto ne. Izlazi teta iz kuće i nudi nam kavu. Nećemo bed nam je. Pita nas gdje smo smješteni, kada idemo, i hoćemo li im ostaviti našu staru robu. Kako smo bile ful daleko nismo se stigle vraćati, no da smo mogle, ostavile bi bar nešto.

Ako budete imali vremena, ili ne potrošite previše vremena za mijenjanje novaca i kupovanje kartica za internet, obavezno posjetite jednu od špilja Cuevas del Indio ili Gran Caverna de Santo Tomas. U špiljama se može kupati i kažu da su stvarno posebene.

CAYO LEVISA

U blizini Vinalesa nalaze se dvije plaže Cayo Levisa i Cayo Juitas. Do tamo možete organizirano. Mi smo prijevoz s ručkom platile 35 CUC-a. Možete i rentat skuter pa se samostalno zaputit. Naravno morate nadoplatiti onda i brodić do plaže i ako ćete nešto pojesti. Prije nego što smo uopće znale gdje idemo, a bukirale smo izlet, rekli su nam da je Cayo Levisa full crowded, i da ima jako puno turista, a da je Cayo Juitas super mala privatna i da malo ljudi zna za nju, a izlet do nje je bio 15 CUC-a. Ahhh shittt, ne sviđa nam se crowded, ali šta sada već smo platile.

IMG_5067IMG_5137

 

Na plaži ipak nije bilo nikoga, a duljina plaže prostirala se nedogled. Imale smo osjećaj kao da smo na privatnoj plaži samo za nas dvije. Naručivale smo koktele iz obližnjeg bara i kokose od čiči što su prolazili plažom. Nema ništa bolje nego kada dođe čiča, iz kolica izvuče kokos, prereže ga pred tobom da se prolije sok od kokosa, i da ti slamku da popiješ pravi svježi kokos. Nakon toga dobiješ drvenu žlicu koju ti s nožem napravi od vrha kokosa i pojedeš to svježe kokosovo meso. MLJAC!! Za ručak smo dobile jastoga za prste polizat!

 

Ako imate vremena, negdje na pola puta od Vinalesa do Havane je najdivnije mjesto na svijetu – LAS TERAZZAS – koje obavezno vrijedi posjetiti. Nismo bile tamo, ali su nam Kubanci rekli da je prirodni lijek za tijelo i dušu, i oaza mira. Tako da GO FOR IT!

NOĆNI ŽIVOT I LIFESTYLE

Kubanci žive za pjesmu i ples. Kako je Vinales jako malo mjesto, u samom centru gdje je i Intenet nalazi se Casa de Musica. Svaki grad ima po jednu, a Havana ima čak 3. Salsu znaju i plešu svi, i svi plešu sa svima, i nije bitno koliko znate ili ne znate, oni će vas sveee naučiti. Ako vam netko vani “uleti” i poželi plesati s vama, GO FOR IT, neće vam nitko ništa, oni jednostavno obožavaju prenijeti svoje znanje, i širiti tu “salsa mantru”.

Kad smo Peks i ja prvi puta ušle u Casa de Musicu (u Vinalesu), prvo smo otišle na šank, i spremile se na to da naručimo duple ili možda troduple cuge za nas je je bilo jaaaako puno ljudi. Na Kubi se pije rron ili bilo koji drugi koktel s rron-om. Njihovim konobarima nije teško napraviti koktel, svaki izgleda isto, dođe 3 CUC-a, toči se Havana Gold (a ne bijela), menta je OFC svježa, kao i šećerna trska, kokosovo mijeko, kokos, ili što god ste drugo namjeravali piti s rron-om.

Kad smo uzele tih 6 koktela na koje smo GRO čekale (ali ne zbog gužve na šanku, već zbog opuštenog načina rada bilo čega što Kubanci rade), domaći su nas gledali u čudu, i ptali se zar ćemo sve to popiti. Oni vani ne piju, preskupo im je to. Oni su došli možda na čašicu čistog ruma i na ples. I tako do jutra.

Upravo zbog takvog načina života, zabave i uživanja u svemu, ako se probudite u 9 ujutro sa željom da popijete kavu, i pojedete svježe voće, zaboravite. Nema nikoga budnog tada, Kuba se budi u 10. Oni spavaju i uživaju. Na cesti tek tu i tamo neki zalutali prolaznik. No ipak, uspjele smo naći mjesto gdje ćemo zadnji dan našeg boravka u Vinalesu u miru popiti kavu, i upijati boje veslih kubaskih kućica….

 

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *