FELIZIDADES HAVANA

Social

Alessandro nas je ostavio u centru Havane, a mi smo tražili Cem-a za kojeg nismo baš sigurne kako izgleda. Cem će biti naš domaćin dok smo u Havani, jer su nam ljudi kod kojih smo rezervirale casu preko Interneta, otkazali s isprikom da su “izdali” smještaj nekom drugom tko je uletio. To je pravilo koje smo zaboravile na Kubi  – “tko prvi njegovo”. Case Particulares rade na principu, rezerviraj preko Interneta 100 dana ranije, a kada dođeš na Kubu svaki smještaj potvrdi 2 dana ranije, i reci domaćinima da ćeš doć inače si bez Case i bez domaćina. Možeš nazvat, poslat poruku što god, važno je da pričaš španjolski. Mi smo zaboravili potvrditi smještaj u Havani, pa smo ostale kratkih rukava (iako smo platile kaparu). Sva sreća mi smo “znali” Cema, preko prijatelja od prijatelja od prijatelja.

Stara je godina, ali u Havani se to ne osjeća. Večeras nas Cem vodi na večeru kod svojih prijatelja. Mi u početku odbijamo jer nismo ništa kupile za odlazak u goste (kako to biva kod nas Hrvata). Cem nam se smije, jer je to nebitno. Normalno je doći praznih ruku, jedinu stvar koju morate ponijeti u goste je dobra volja. U staroj zgradi u Havani, u ulici gdje sama nikada ne bi kročila od straha, žive Cem-ovi prijatelji. Svi su na jednom katu u par stanova, klinci trče od stana do stana, igraju se, vrata su otvorena, ljudi izlaze i ulaze na hodnik, svi nas pozdravljaju, oduševljeni što smo došli, kuhaju, pričaju, ljube nas, nude nam piće, hranu, sve…

Svaki stan odmah na ulazu ima nekakvo sveto mjesto koje njima služi za molitvu. Kubanci su vjernici i mole se po potrebi. Odmah kraj tog svetišta, lijepa mlada cura češlja kosu, pola kose pada po podu, ljuta je jer je kosa kovrčava, a ona želi ravnu. Žuri se da ne zakasni.

“She is working chica” – kaže nam Cem. Working chica, ili u prijevodu kurva koja se čelja kraj svetišta i to svi znaju. Super. Biti working chica na Kubi je normalno. To je posao kao i biti dimnjačar, voziti taxi ili raditi u banci. Ona ima svog dečka i on je skroz OK s time. Postoje i working chicos. U klubu ćete znati da je netko working chica, ako je Kubanka, našminkana i samim time što je u klubu, jer vidjeti Kubanku u klubu koja nije working chica je nemoguće.

Novogodišnju večeru ćemo jesti na terasi, tamo isto ima gro ljudi, spajaju stolove, iznose vani zvučnik u par dijelova, ledomat koji su popravljali par dana samo za ovu priliku, djeca se gađaju vodenim balonima za koje se ispostavilo da su vodeni kondomi.

 

Prosječna plaća na Kubi je 17 eura, od toga 2 eura su režije, i svaka obitelj dobije 1 kg mesa mjesečno. Također, u prosjeku svaka druga obitelj na Kubi ima nekog rođaka na Floridi koji im šalje novce i pomaže. Kubanci ne vole raditi, oni vole pjevati, plesati i piti. Nije im problem što nemaju novaca, bitno im je da se druže i da su sretni. Oni su poligami, i normalno je da muž ili žena imaju više obitelji, a svi su međusobno dobri. Smatraju da je nemoguće biti zaljubljen u jednu osobu cijeli život kada ima toliko ljepote na ovom svijetu. To nam sve priča Cem dok žene uređuju stol. Djeca nas zovu na igru modne revije, uče nas plesati, izvijati bokove, ali nema šanse, u ovoj igri me 6.-to godišnjakinja pobjeđuje.

 

Hrana se poslužuje u loncima, jede se na plastičnim tanjurima, i baš je real-feel.  Dok se jede obavezno se sluša muzika, pričaju se samo vesele teme, umire se od smijeha. Cem-ovi prijatelji će večeras ostati doma. Kubancima je stara godina prilika da se bude doma s obiteljima i da se u miru dočeka Nova godina. Oni ne tulumare, i ne planiraju velika slavlja, bitno im je da su u krugu najmilijih.

IMG_5316

Mi ćemo ipak vani, Cem će nas odvesti. Idemo u Labirint – zove se Fabrica del Arte. U Hrvatskoj se ulazak na novogodišnje tulume plaća unaprijed, i nemoguće je na tu noć ući negdje samo tako. Na Kubi možete gdje hoćete, a vani su samo stranci jer slave po svom običaju novu godinu i working chicas ili chicos. Ponoć je, nitko nije ni trznuo, nije bilo ni odbrojavanja, sjedili smo i nastavili piti koktele. Cem nam je čestitao, znao je da je to naš običaj. Na Kubi takve stvari nisu bitne. Iako je Labirint fora klub, nismo baš tako zamišljale novu godinu pa nas Cem vodi dalje.

Melacon je najveće šetalište u Havani dugačko 8 km uz ocean. Duž tog šetališta je zid na kojem Kubanci navečer sjede, piju rron, pričaju, plešu i pjevaju. Super, nova godina je, sigurno će biti HIT. Ali nije, nova godina na Kubi, znači da vani nigdje nema nikoga osim turista. Ipak, nekako su tu zalutali Mariachi koji su nam popravili ovaj novogodišnji ugođaj Kube, ispunjen, ljubavlju, tišinom, mirom i srećom što smo baš tu gdje jesmo.

Doček Nove godine na Maleconu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *