TRINIDAD I SANTA CLARA – KUBANSKI LIFESTYLE

Social

TRINIDAD

Nakon 11 dana na Kubi, napokon smo ulovile Viazul bus – ništa poseban događaj, ništa nema kubansko u tome, osim što su klimu nafrljili na -10, a to nije kubansko. Trinidad je mali kubanski gradić kojeg možete propješačiti u jedan dan. Sve je jako blizu, dosta je brdovit sa nepravilnim cestama i ulicama, i tu ćete najviše osjetiti i doživjeti Kubu i povezati se s njihovim ljudima.

U blizini Trinidada ima jedno super mjesto gdje vas vode na trekking izlet Topes de Callentes – ali kreće se u 8 ujutro. Mi nismo išle jer nismo imale vremena za to, ide se na plantaže šećerne trske i kave, te isto možete jahati konja, ali ako ste to odradili u Vinalesu, možda je onda bolje ne troštiti vrijeme za to.

Za Trinidad samo mogu reći da me oduševio, on je prepun malih ulica, parkova i trgića na kojem ćete nerijetko zateći Kubance kako sviraju i pjevaju. Vi ste uvijek pozvani, bilo usred bijela dana, ili tople kubanske noći, ili da pjevate s njima, ili da plesom (salsom) uveličate atmosferu.

 

Plaza Mayor je središte grada koju okružuju crkva La Parroquial Mayor, Muzej arhitekture, i Galerija Palacie Oritza koja ima odlične slike.

Trinidad ima jako puno restorančića, većina od njih su roof top, i tamo mi je hrana bila najbolja. Mi smo većinom boravile ovdje.

 

Kada se spusti noć i zabava tek počne, sjednite na stepenice ispred Casa de Musice. Čim sjednete do vas će doći Kubanac koji će vas pitati što ćete popiti, naručite neki koktel naravno, ili rron (rum), a on će otići do nekog prozora i uzet vam cugu. Prije nego što popijete će vas pitati hoćete li još. Odite u Casa de Musicu, super je tamo, plešite salsu, nema veze što ne znate korake, od nekud morate početi. Neka vas Kubanci to nauče, jednostavno je kada ne brojiš korake i kada se samo opustiš. Poslije nekih 12, 1, zaputite se u brda u disko u špilji. Malo se teže nađe, ali svi znaju gdje je disko, budite bez brige, nema šanse da se izgubite. Na putu do diska svakih 100-200 metara nalaze se pokretni štandovi gdje vam lokalci rade koktele za 1 CUC. Kokteli su užas, ali ako želite dođi “zagrijani” u disko, dobro dođu.  Ulaz u disko je 5 CUC-a, ali u kartu je uključena i konzumacija. Pitajte koliko imate pića u cijeni karte. Mi to nismo znale, mislile smo da je račun pa smo ga bacile.

U blizini Trinidada se nalazi par plaža od kojih je najveća i najpoznatija Cayo Ancon. Do nje možete tuktuk-om, taxijem ili biciklom. Mi smo uzele bicikle i išle do plaže, trebalo nam je nekih sat do sat i pol. Put je malo teži jer su kubanski bicikli koma, ali je fora jer prolazite kroz manja mjesta. Malo prije Cayo Ancon se nalazi ful mala plaža Maria Aquilar ako želite smiriti živce.  Prije te plaže nalaze se i druge male plažice (uvalice). Kubanci na svakoj plaži naplaćuju parking za bicikle. I to masno, mislim da je oko 2 CUC-a po biciklu, ali mi smo davale 1 CUC za oba bicikla. Nemojte uopće pitati koliko košta, samo im dajte lovu. Na plaži obavezno ponesite nešto za jest jer tamo ne možete kupiti ništa osim nekih malih jadnih sendviča. Cayo Ancon ima žuti i malo grublji pijesak, i nije nas nešto posebno oduševila, ali je lijepo. Sunce zalazi već jako jako rano. Mi smo krenule oko 17:30 s plaže i uhvatio nas je mrak. Bicikli nemaju nikakva svjetla, ali hvala nebu na novim pametnim telefonima i bljeskalici.

A sada… vrijeme je za traženje taxija do Santa Clare jer od tamo leti avion gdje završava naša avantura po Kubi. Vožnja traje nekih 2 sata, i znali smo da taxi ne smije biti skuplji od 30 CUC za nas dvije.

“Ola, quanto custe taxi do Santa Clare” – pitam na tečnom španjolskom. Kaže on meni 60 CUC…HA??? To je duplo. Pitam nekog drugog, on kaže isto… i tako redom svi. Pitam Zašto? On kaže:

“Mucho gente, mucho turismo, precio alto”  – iliti u prijevodu, došlo je puno turista, pa je cijena skočila – ponuda-potražnja. A ništa dogovorile smo taj taxi, nemamo izbora. Iduće jutro kada smo išle do mjesta dogovora s našim taxistom, našle smo nekog drugog taxista za 35 CUC.

SANTA CLARA

Osim spomenika Che-u, njegovog Mauzoleja, i vlaka kojim je Kuba osovojena, Santa Clara nema više od toga za ponuditi. Taxist nas je vozio na sve te atrakcije, čekao dok razgledavamo i slikamo se, te nas odveo na klopu. Rekla sam mu da želim CUBANO – KUBAN STYLE klopu, nećemo restorane, ništa fancy, želimo mjesto gdje bi on išao jesti, ili njegova obitelj. On je rekao da neće jesti jer si to ne može priuštiti. No mi inzistiramo, i mi ćemo platiti.

Taxist se zaustavlja kraj zgrade. U prizemlju je jedan prozor otvoren. Tu uopće nema naznake da se radi o restoranu, ili bilo čemu sličnom. Nema ni ljudi, nema ni stolova ni stolica, ništa. Taxist se nagne kroz prozor i pokaže prstom da hoćemo 3 porcije. Ali čega?? Nismo ništa odabrale?? Pitale smo što ćemo jesti, rekao nam je samo tranquilo… Taxist nam donosi stolice, a teta koja je kuhala donosi tri jela – piletina batak, riža i neki umak s grahom. Stola nema pa jedemo na nogama, a jedemo s žlicom jer nam nisu donijeli nož i vilicu. “Batak se jede s rukama, a riža i umak sa grahom” – kaže nam taxist. Ahaaaa, ok. Nakon toga su nam donijeli litru Cole. Sve to skupa naša tri jela i boca Cole je koštalo 5 CUC. 5 CUC za 3 jela. Mi smo jelo plaćali minimalno 8 CUC po osobi.

To je bila naša zadnja dogodovština na Kubi. Nakon toga preostalo je samo ući u avion za Obećanu zemlju Kanadu. To je to. Gotovo. Nema više. Taxistu je žao što nismo bili u Baracoi, kaže da je to najbolje od Kube… 🙁 Šteta je nama što nismo ostali još tjedan dana.

Osim slika i lijepih uspomena, jedna stvar koju morate ponijeti s Kube je sreća i spoznaja da postoji to mjesto negdje na svijetu gdje su ljudi zadovoljni s onim što imaju, gdje tehnologija i Internet još nisu uspjeli pokvariti osjećaj pripadnosti i ljudske solidarnosti, gdje još uvijek nije sve dostupno pa si sretan i zbog malo onoga što imaš, gdje je mantra “tranquilo, pa koliko stigneš, koliko možeš…”, gdje priroda mazi ljude, a ne ljudi prirodu (jer ljudi ne znaju maziti prirodu), i ono najvažnije od svega… gdje je stranac prijatelj, a prijatelj obitelj, a sa obitelji dijeliš sve.

LAYOVER KANADA

Ako ste cura i u Kanadi ste, kupite si UGG – jer su jeftine (samo 120 EUR). Ja plačem za Kubom još.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *