DOHA FLIGHT TRANSFER – A ZAŠTO NE?

Social

Jeste li ikad ikoga čuli da putuje u Dohu turistički? NE! Da li vam je itko ikada rekao da bi htio posjetiti Dohu?? Ne, jer šta će u Dohi? Šta to tamo ima za vidjeti? Ali super je to Qatar Airlines napravio, postavio se kao hub za sve moguće letove na najcool destinacije, pa te ipak namami da izađeš i potrošiš nešto novaca u Dohi.

Najiskrenije nije ništa posebno, ali ako se ikada nađete u situaciji da čekate let više od 4 sata, svakako se odvažite i zaputite busom 777 u centar grada. Doha je jedan od najsigurnijih gradova na ovim prostorima, i potpuno je sigurno nezamotan šetati noću (čak i poslije 21h). Bus ćete lako naći, i neka vas ne zabrine što ste jedini u busu.

Round trip sa aerodroma do centra, i opet od centra do aerodroma košta 20 njihovih novaca, a bus vozi svakih 20 minuta. Udaljenost je samo 15 min, i gužve nema nikada.

Ulazimo u bus:

“How much is the ticket” – pitam ja njega

“Hmmmmm” – gleda nas i misli se, ne znam što se misli, nešto je dugo zbrajao, pa je rekao 40 za nas dvoje. A ok, interneta nemamo, pa ne možemo naručiti Uber, taxi kaže vozač je preko 100 nekih njihovih novaca. Ništa ulazimo u bus. Prva pomisao kada uđete u prazan bus po mraku u arapskoj državi je očit, GOTOVO JE, TKO ZNA DI IDEMO, SIGURNO NE VOZI U GRAD, GOTOVI SMO. Dajem mu 50 za nas dvoje, on negdje ode, vrati se s kartama, ali nema 10 za vratiti. Kako je bio ljubazan iz Afrike, i totalno je šokirao kada smo mu rekli da je u Hrvatskoj -2 po zimi, oprostili smo mu tih 10.

Posjetit ćemo Souq Waqif night market jer je najbolji i najveći, tako smo čitali na Internetu. Na Souq Waqifu ima puno drugih marketa: bird market gdje su samo ptice, gold market gdje je samo zlato, spice market – gdje su samo začini, i tako u nedogled. Tražili smo neko mjesto za jesti i sanjali o McDonald’s-u jer mi su mi ti začini bili toliko intenzivni da mi je sve užasno smrdilo. I nije mi se ništa od toga svidjelo, čak sam i razmišljala da odemo natrag na aerodrom.

“Ajmo tu, ima dosta bijelaca, pojest ćemo pizzu i pomfri” – kažem Bejbu, i odaberemo La Boca restoran. Sjednemo, dolazi konobar:

“Where are you from?” – pita on nas

“Croatia, Europe” – kažem za slučaj da ne zna di je Hrvatska

“Aaa pa onda ćemo na naši, tu ste na transferu?” – oči mi se rastvorile, pitam se… ma šta on radi ovdje. Priča kako se zaposlio u Dohi, zapravo je tu došao sa prijateljem na razgovor za posao, svidjelo mu se i odlučio i on odraditi razgovor, i zaposlio se.  Kaže da je već kolege počeo učiti Srpski, pa nam dovodi prijatelja Arapa koji nam pjeva “Zoko, Moja Zoko” (za one koji ne znaju: https://www.youtube.com/watch?v=BkTcFvI3cKU).  Pita nas kada nam je let, i preporuča nam mjesta za posjetiti. Kaže da prošetamo Souq Waqifom, da ima ful jeftinih začina, da odemo do Museum of Islamic Art, napravimo krug i sjednemo na vidikovac ili birc, i malo uživamo u pogledu, a tamo negdje su iza ugla camile (deve).

Pita nas što ćemo jesti, i može li nam nešto preporučiti. Kažem da ne volim tu hranu i da mi je sve intenzivno, ali on nam svejedno preporučuje, i super da je! Jeli smo neku lepinju, koja je imala gro ulja, premazana sa nečim zelenim (nešto kao naš pesto) i posuto sa sezamom, uzeli smo neki veliki tanjur sa grahom koji je bio začinjen sa maslinovim uljem, dobili smo i masline, i salatu, i limun i luk, i još neke suhe lepinje-tortilje koje umačeš u humus koji je prefin. Pili smo limunadu sa mentom – i dok ovo pišem još nam ništa nije bilo.

Zovem onoga što je pjevao “Zoko, moja Zoko” da nam naplati.

“Sorry, can we pay please” – Pitam ja njega

“Yes, of course. Ali slušaj, mi ti ovako sve zajebavamo, ja sam mu prijatelj i možemo na naši. Unutra je kolegica, naša isto, ostavite stvari kod nje” – kaže on…

Na Souq Waqifu je dosta živo i prometno, a ulice izgledaju kao da se nalazite na kulisama za neki Arapski film. Sve pod pravim kutom, čisto, bijelo i savršeno.

No čim se malo maknete od tamo, nema više pješaka, samo skupih auta koji voze po pravilima. Semafori za pješake ne rade, i uvijek je crveno na njima, zato morate pratiti semafore za aute. Neć vas nitko pogaziti, no ipak budite pažljivi. Domaći se baš i nisu okretali za nama, nisu se uopće obazirali na nas, imali su “svoj djir”. Šetnja Dohom je spokojna, mirna, tiha, ne čuje se žamor, čak ni auti, ulice su čiste, bez čikova, bez smeća, bez prašine. 

Sa starog dijela grada se pruža prekrasan pogled na The Pearl, biser ove države. To je novi dio grada prepun nebodera, podsjeća na malo lošiji New York ili Dubai. Ako imate dovoljno vremena, bus 777 vozi i do tamo.

21h, vrijeme za šalicu vrućeg čaja s pogledom na The Pearl

Museum of Islamic Art se nalazi uz sam rub luke, divan je, oko njega su još divnije posađene palme, sve kao po špagi. Ako okružite Muzej uz šetnicu doći ćete do Vidikovca na malom brežuljku koji nudi savršeno mjesto za slikanje novog dijela grada. U Dohi je trenutno zima, pa se temperatura spusti do ugodnih 17 stupnjeva (kažu da ljeti zna biti i 50).

Ekipa iz restorana nam je čuvala stvari, popili smo tamo najfiniji crni čaj s mlijekom, i pozdravili se s njima. Kažu da Doha zna biti prljava kada puše vjetar. Obično kupim nešto iz neke države samo ako mi se zbog nečega svidjela. Ne znam jel do konobara, do čistoće ili mirnoće zbog čega mi se svidjela Doha, ali ja sam kupila zlatnu devu. Pripremite se da cijene nisu jeftine, jer je država ipak bogata. Interneta ima na cijeloj tržnici Souq Waqif, samo morate dati sve svoje podatke za pristup.

Za šifru na aerdromu u Dohi vam treba 6-kodna šifra koju dobijete na potvrdi kada kupite kartu, spremite si to prije nego dođete u Dohu.

Da li bi živjela tamo, NE, ali bi ju svakako preporučila za posjetiti tijekom flight transfera. Ekipa iz restorana nam je rekla da smo imali sreće i zatekli čistu Dohu bez prašine. Inače, Dohu stalno nadograđuju, nasipaju zemlju u more i tako šire grad, tako kada zapuše vjetar digne se prašina u nebo, pa kažu da ništa ne vidiš. Još mi uvijek nije jasno zašto bi se netko iz Beograda preselio u Dohu…. možda zbog plaće, možda zbog mira, možda zbog tišine…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *