“AKO ČINIŠ DOBRO, DOBRO TI SE I VRAĆA” – BUDIZAM U BANGKOKU

Social

Nikad nisam mislila da je Tajland zemlja na svijetu koja ima baš sve. Točnije, mislim da je jedina zemlja na svijetu koja ima SVE….

Vremenska razlika me uvijek sjebe. Kada ideš na istok, tijelo malo lošije probavi vremensku razliku, jer gubiš vrijeme. Sletili smo u 14h, i odmah se nabrijali na razgledavanje i partijanje, ali nema šanse, MRTVI SMO. Prvih par dana u Bangkoku nas je poremetilo totalno. Po danu si umoran, po noći ne možeš spavati, pa se ujutro probudiš umoran, ali kako si jednom ovdje, želiš sve vidjeti, pa se prisiliš da se probudiš. Hvala nebesima na kavi i super voćnim sokovima koji te dižu da možeš izdržat dan.

Dolazak na aerodrom Suvarnabhumi je show. Tisuće ljudi čeka u redu za immigration, da im čiča ili teta pregleda vizu, lupi žig i pusti ih da pokupe prtljagu. Interneta nema, pa nemaš šta raditi u redu nego čekati. Ispunjavaš formu gdje te pitaju sve tvoje osobne podatke, uključujući i onaj gdje si smješten. Na šalteru te tek toliko pitaju koliko ostaješ, gdje ideš dalje i od kud si, lupe žig i vozi. Na aerodromu smo kupili kartice za Internet. Unlimited data za 7 dana, dođe nekih 300 bahti. Odmah ti tamo stave karticu u mob, sve ti aktiviraju, tako da se ne trebaš brinuti.

A onda, na izlazu iz aerodroma žešći kaos. Milijardu taxista, buseva, rikši, Ubera i ostalih prijevoznih sredstava čeka da te preveze do tvog smještaja. Drže table s natpisima cijena, nose ti prtljagu, imaju i kišobrane u slučaju da su dalje parkirali. Mi čekamo S1 air-con shuttle bus, koji vozi do Khao San Road, i košta samo 60 bahti po osobi. Ide svakih pola sata, ili kada se napuni. Karta se kupuje u busu. Teta dođe do tebe, ti joj daš novce, ona ih na neki poseban način složi u duguljastu metalnu kutijicu iz koje izvuče nekih 6 karata za nas dvoje za koje samo ona zna što znače. U busu je 17 stupnjeva (ipak je air condition bus), dok je vani 30. Zamotani smo šalovima. Pada kiša, al dok smo došli do smještaja zasjalo je sunce. Standard za Tajland.

Thanabhumi Guest House, koji ovom prilikom pohvaljujem i dajem maximalnu moguću ocjenu, se nalazi par ulica nedaleko od Khao San Road, i prije nego uđeš, moraš se izuti. To je u Bangkoku normalno. Svugdje gdje netko živi moraš se izuti.

Thanabhumi Guest house, nedaleko od Khao San Road

Guest house je kuća naših domaćina u kojoj oni žive, i unutra su svi bosi. Lik na recepciji nam objašnjava da odmah moramo platit (na Tajlandu se sve plaća unaprijed), daje nam mapu za grad, šifru za internet, i ključeve od sobe. Zna samo te riječi koje su mu trebale, sve što sam ga pitala mimo toga nije znao. Pored recepcije se nalazi mali oltarić koji predstavlja sveto mjesto, gdje Tajlanđani pridonose darove umrlima. Većinom je to cvijeće, odjeća, hrana… sve ono u čemu se uživa.

Budhizam i njegovo štovanje

Vjernik sam, ali poštujem i druge vjere. Volim čuti običaje i tradicije drugih naroda, razumijeti zašto žive tako kako žive, i zašto vjeruju u to što vjeruju. Budizam je po broju sljedbenika 4. religija u svijetu, no to se ne bi reklo po načinu na koji budisti slijede načela budizma. Hramovi u kući, neokretanje leđa Budhi, izuvanje na svetim mjestima, pridonošenje darova mrtvima na oltarima, vjerovanje da će jednog dana postići krajnje uzvišenje, klanjanje Budhi u svim oblicima (Budha koji leži, Budha koji stoji, smaragdni Budha, Budha u drvetu)… samo su neki od obilježja budizma. Zamisli da dođeš kod nekoga doma, i on ima doma oltar, gdje ćeš se pomoliti prije nego uđeš, ili da mu se soba puna križeva….Mogu zamisliti da mi je tako kod babe, ali ne i danas. No, ipak kako me majka učila, brani svoje, poštuj tuđe, tako sam odlučila ipak zagrebati malo dublje.

Budizam nije vjera, to je religija koja te uči snazi uma, te ti daje temeljna načela za miran i sretan život. Ako ih se pridržavaš možeš doživjeti reinkarnaciju, te stanje “nirvane” (stanje totalnog uzvišenja i očišćenosti), nakon čega slijedi najviši čin “Budha”. Jedno od glavnih obilježja budizma je meditacija koja čisti tvoj um, i čini te boljom moralnom osobom.

Hramovi u Bangkoku

Na istraživanje o budizmu krenuli smo od Grand Palace. S Khao San Road do Grand Palace se može rijekom, linija BLUE FLAG, cijena karte cca 50 bahti (to je ujedno i najbrži prijevoz), može se i pješke cca 20 min, ili nezaobilaznim Tuk Tuk-om, cijena koliko ispregovarate (100 bahti mu je dosta).

Tuk Tuk

Nerijetko ćete, šetajući ulicama Bangkok-a naići na hramove gdje Tajlanđani pridnose cvijeće, darove, odjeću, umrlima. Kako je prošle godine umro obožavani Tajlandski kralj, na svakom drugom koraku ćete naći na sliku kralja u veličini i do nekoliko puta većoj od prirodne, koja ima kraj sebe par oltara te naravno darove. Tajlanđani vjeruju da će kralj, kada dođe do oltara, zateći tu svoje darove i počastiti se njima.

Slika kralja u skoro pa prirodnoj veličini

The Grand Palace je definitivno najposjećenija atrakcija u Bangkoku. Toliko čuvara i policije ne nalazi se u Londonu kada ulicom prolazi kraljevska obitelj, a kamoli jedne obične srijede u Bangkoku. Da bi ušao u Grand Palace, moraš biti lijepo obučen. Za najam hlača naplaćuju 50 bahti, pa je dobro imati svoju robu. Ulaz prepun Kineza koji se slikaju sami, pa u grupama, pa selife s drvećem, pa selfie bez da se išta vidi, pa selfie s kineskom zastavom u Grand Palace….

Ulaz u palaču se naplaćuje 500 bahti, ali mogu reći da vrijedi tih novaca.

The Grand Palace

Nekad je Grand Palace bila dom kralju, no danas služi samo za neke svečanosti i kao turistička atrakcija. Unutar same palače koja je prepuna slika, freski, kipova, nalazi se Wat Phra Kaew ili “Temple of Emerald Budha”. To je figurica meditacijskog Buddhe koja sjedi u joga položaju, izrađenog od poludragog zelenog kamena (žad ili jaspis, a ne smaragd), odjeven u zlato i visok 26 cm (66 cm). Naravno, ne smije se slikati.

Nakon toga, još uvijek zaprepašteni brojem ljudi u Grand Palace (godišnje ju posjeti 8 mil ljudi), krenuli smo pješke u Wat Pho. Pješke treba nekih 10tak minuta. Ulaznica nas je koštala oko 100 bahti.

Wat Pho

Wat Pho, ili “Temple of Reclining Budha” je najveći hram u kojem ćete naći Budhu koji leži dugačkog 46 metara. Budha koji leži predstavlja glavni ikonografski i kiparski uzorak budizma. Ona predstavlja Budhu tijekom svoje posljednje bolesti, oko ulaska u parinirvana (stanje nirvane prije smrti). Leži na desnoj strani, glava odmara na jastuku ili se oslanja na desni lakat, podupirajući glavu rukom. U Wat Pho je najveća zbrika Budhininh slika koju su donijeli iz Ayutthaye.

Reclining Budha

Odmah pored hrama nalazi se Pier i brodić koji prevozi ljude s jedne strane rijeke na drugu. Vožnja košta 4 bahta, a iskrca vas odmah pored sljedeće atrakcije, meni osobno najljepšeg hrama u Tajlandu, Wat Arun.

Wat Arun

Wat Arun ili “Temple of the Dawn” je jedan od najpoznatijih atrakcija u Bangokoku zbog prve jutarnje svjetlosti koja se reflektira na njegovoj bijeloj površini. Ovdje se ne nalaze nikakav poseban Budha. Hram je poseban zbog freski, fasade i boja.

Ayutthaya

Čitala sam negdje… ne morate posjetiti Ayutthayu, ako idete u Angkor Wat (Cambodia), nije potrebno. No to nije istina. Ovi kompleksi hramova su totalno različiti, stil je totalno drugačiji, i nikako ih ne mogu usporediti.

Začetci Ayutthaye datiraju još iz davne 1310. godine, a danas su ostale samo njezine dobro očuvane ruševine i hramovi. Smještena samo 80 km od Bangkoka, vožnja od Northen Bus Terminala trajala je dobrih 1 i 50. Sa Khao San Road do Northen Bus Terminala možete Uberom. Kako smo išli ujutro (oko 8) to nam se činila najjeftinija i najbrža opcija. Uber je vozio 30tak minuta za samo 150 bahti. Inače, možete i lokalnim busevima, ali ujutro to traje više od sat vremena. Ako vas je više, ne razmišljajte i uzmite Uber.

Iz Bangkoka do Ayutthaye se može vlakom, busom, brodom….Mi smo išli busom jer je to bilo najpovoljnije. Bus je onaj kao kombi, 60 bahti po osobi, manje od 2 sata. Savršeno! Kada vas bus iskrca u Ayutthayi, prvo će vas zaskočiti masu taxista. Ja sam nadobudna mislila da možemo Ayutthayu obići biciklima, no teeeško. Temperatura je 30 stupnjeva, sunce prži ko ludo, i nema oblačka. Zaboravi, uzimamo auto. Cijena za auto ili tuk tuk s vodičem je cca 1000 bahti za 4 sata. Mi smo uspjeli naći za cca 800. No lik nije znao ni BEKNUT engleski. Nekako smo se dogovorili da želimo obić sveee. Rekao je samo “Yes yes everything”.

No nije bilo everything i nije trajalo koliko smo se dogovorili, ali to je normalno na Tajlandu. Obišli smo par hramova, koliko smo stigli u tih 4 sata, a na ručak nas je odveo u najskuplje i jedno od lošijih mjesta na kojima sam jela tajlandsku hranu. Tamo smo izgubili sat vremena, jer su Tajlanđani toliko spori, da je naručivanje hrane rukama i nogama trajalo 15 min. Ali opet, to je normalno za Tajland

Top 4 hrama za posjetiti

Najveći Budha nalazi se u Wat Phanan Choeng hramu. Visok čak 19m i sagrađen prije nego što je Ayutthaya otkrivena. Na samom ulazu u hram, Tajlanđani lijepe zlatne listiće na mali Budin kip, kao zahvalu za Budhina učenja.

Najveći zlatni Budha

Wat Yai Chai Mongkol (or Mongkhon) je smješten jugoistočno od samog otoka Ayutthaye. Iznimno je prekrasan zbog Budhinig statua koji su obučeni u žuto i ima ih bezbroj u redu.

Wat Yai Chai Mongkol

Tamo se također nalazi Reclining Budha. Kada se budisti mole, i traže Budhu uslugu, pale 3 štapića (jedan za Budhu, jedan za Sangu (budistička zajednica), i jedan za Dharmu (budistička učenja)), donose cvijet – lotus ili orhideju koja simbolizira čistoću budističkog učenja, i jednu malu svijeću koja simbolizira prosvjetljenje. Zatim upale štapiće, kleknu tri puta, i ostave štapiće da se dime ispred Budhe.

Budistički rituali ispred Reclining Budhe

Wat Mahatat je poznat po Budhi u drvu. Kažu da je Budhina glava pala sa statue i oko nje je naraslo drvo.

Budha u drvetu

U ovom hramu smo prvi puta naišli na Monkove. O Monkovima ne znamo puno, sa ženama ne smiju pričati, a moj bejb je bio sremežljiv da ih išta pita!! Jednom u životu, svaki bi muškarac trebao biti monk, tek onda sazrijeva.  Monkovi su budistički svećenici koji žive ili sami, ili sa ostalim Monkovima. Jedu samo ujutro i to hranu koji im netko daruje. Sami ne smiju pitati za hranu. Neki su Monkovi godinama, a neki samo kratko.

Monkovi u Wat Mahatat

Svakako najpoznatiji hram, je Wat Chaiwatthanaram. Kako je bio jedan od većih, služio je kao dom kralju, a u njemu su se održavale najsvečanije ceremonije. Građen je u Khmer stilu (Cambodia), čime podsjeća na Angkor Wat.

Struktura Wat Chaiwatthanaram odražava budistički pogled na svijet. Veliki Prang Prathan koji stoji u središtu simbolizira planinu Meru, koji se sastoji od središnje osi tradicionalnog svijeta. Oko njega leže četiri kontinenta (četiri mala Pranga) koji plivaju u četiri smjera na svjetskom moru.

Ima se tu još svašta za vidjeti i naučiti, i mogla bi o Budizmu napisati knjige (ali je prekompleksno da bi sve razumjela, i još prenijela vama). Ipak, najfascinantnije je to što se Budhini sljedbenici snagom uma orijentiraju na moral u društvu, šireći najpoznatiju mantru “Ako činiš dobro, dobro ti se i vraća”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *