NAJLUĐI NOĆNI ŽIVOT TAJLANDA IKAD

Social

Kad je u pitanju noćni život, tu Tajlanđanima proradi mašta na kvadrat. Nema toga što si ne možete zamisliti, a da nećete na Tajlandu naći. Noćni život je ujedno i jedan od razloga zašto je ova zemlja toliko popularna među turistima. Ameri i Britanci prednjače u partijanju, a ako se zaputite tamo na jug Phuketa, glavni su Rusi.

Još prije tri godine, kada sam prvi puta posjetila Tajland, noćni život i partiji su me oduševili. Nevjerojatno je da je sve toliko jeftino i da su svi toliko ludi, i da nitko apsolutno za ništa ne mari osim za alkohol, drogu i plesanje. Ping Pong show je glavna atrakcija u Bangkoku i jedna od stvari koje je bilo na mom MUST SEE popisu. Ne zato što imam poremećen um, i volim gledati kada si žene izbaciju kojekave stvari iz vagine, nego zato što eto – je MUST SEE. To je kao kada odete u Sarajevo i ne probate burek i čevape. Doživljaj nije potpun.

Ping pong show

Iako mi je masu ljudi reklo da je odvratno, gnjusno, i da te žene izgledaju užas, svejedno htjeli smo vidjeti to na svoje oči. Prošli put kada sam bila, nismo uspjeli naći neko dobro mjesto. Po Internetima sam čitala da je sve to ogromna muljaža, kažu ti da platiš samo piće koje je cca 600 bahti i da ćeš vidjeti show. No, kako to nije samo jedan show od 2h, nego 25 show-a po 3 minute, na izlazu ti kažu da moraš platiti svih tih 25 show-a koje si pogledao, plus još to piće pa se cijena naglo poveća 10 puta. Ako nemaš, idu oni s tobom.

U Bangkoku, na Khao San Road gdje je najveća ludnica za partijanje, stoji nekolicina Tajlanđana sa tablama na kojima piše PING PONG SHOW. Nude prijevoz tuk tuk-om do show-a, i jedno piće za 600 bahti. A kaže show je free. Mjesto gdje te odvedu zove se Patpong, najozoglašenjije mjesto u Bangkoku poznato upravo po pickpocketsima i Ping Pong Show klubovima. Bili smo sami, pa se nismo usudili. Početak je putovanja, ne bi bilo dobro da nas već sada netko pokrade.

Za Phuket smo ipak čitali da je puno sigurnije, i ako negdje treba pogledati Ping Pong show to je onda tamo. Ponuda je tamo poprilično veća, čim uđeš na glavnu cestu Bangla road, put ti zapriječi pravi ljudski zid sa tablama na kojima se nalaze ponude pića, show programa i žena iz kojekakvih okolnih birtija. Kakva jesam, naravno pitala sam za ping pong show, svi kažu da ne košta, da se samo plaća piće, i da je odmah iza ugla. Ako se raspitaš za bilo što s table, pratit će te još cijelom ulicom ne bili te s BILO ČIM namamili da dođeš baš kod njih. Jedna od hostesa nas je namamila u klub Chicago. Rekla je da plaćamo samo piće, da  možemo pogledati svih 35 show-a koje je imala napisano na papiru (frog show, sex show, live sex, bird show, lesbian show…). Nisam bila toliko pametna da pitam kolika je cijena pića, pa nas je fino iznenadilo kad smo ušli u klub sjeli, a hostesa je okrenula meni sa cijenama cuge. Uzeli smo jednu pivu (najskuplju u životu) za 900 bahti, a za mene smo uspjeli isfurati da samo platimo gledanje show-a 200 bahti.

Sjeli smo u prvi red, gore na modnoj pisti je već stajala žena, izbacivala je loptice iz p**** i bacala ih u gledalište. Jedan je Rus otvorio usta da pogodi njemu usta. Uspjela je! Nakon toga dolazi lik koji je preko k**** objesio 6 pivi i radio čučnjeve, jedan je s k**** zabijao lopte u golove koje su stavili na pisti. Jedni su se uživo posexali, vidjeli smo i lesbian show, a bile su dvije cure i jedan dečko koji su se kupali u ugrađenim kadama na pisti. Najveći show je bilo kada je žena iz p**** izvadila živog kanarinca koji je skoro poletio. Bilo je tu svačega, vađenja 7km dugačke špage, pisanja poruka po papiru s markerom koji je virio iz p***, zviždanje iz p**** sa zviždaljkom. Sve je bio poprilično smiješno, i baš je izgledao kao show za turiste, dok jedna od tih ping pon žena nije stavila dvije cigarete u p**** i zapalila ih i cijele popušila. FUJ, ODVRATNO.  Još gore je bilo kada su u publici podijeli balone sa helijem, teta si je stavila pljucu u p*** i s nekim strelicama pogodila svaki do i jednog balona. Prizor kao takav nije odvratan, ali izraz lica tete koja je to radila je nešto najbolnije i najžalosnije što sam vidjela. Pa smo izašli…

Sve u svemu vrijedi vidjeti, ako vam je um malo otvoreniji i poremećeniji, i ako si stavite u glavu da je to nečiji posao kao i cirkuska predstava. Rusi su tom predstavom bili opčinjeni i oduševljeni.

Striptiz klubovi

Druga najpoznatija stvar u noćnom životu Tajlanda su striptiz klubovi. Kako je Mario imao rođendan, red je i da ga dobro proslavi. Očekivala sam show program u striptiz klubovima, nešto kao Coyote Ugly film, ili Skidajte se do kraja, ili Magic Mike 5, ili bilo što takvo. Ali nije bilo tako! Centar Striptiz klubova nalazi se na Nana Plazi i Soi Cowboy road. Blizu su jedna drugoj.

Kada smo ulazili na Nanu Plazu su na pregledavali kao da u torbi imam oružje i par grama bijelog. Ušli smo u neki bar, par žena je jedva stajalo u 15 cm visokim štiklama iz kojih su virili prsti preko tih platformi. Izgledalo je kao da im sve ide na neku stvar i da im se ne da. Piva je 150 bahti, nije toliko strašno za striptiz bar. No, piće za cure koje su se nazainteresirano vrtile oko štange je 2000 bahti, pa ti vidi. Kraj nas je sjedio neki poprilično stariji i deblji lik, koji je plaćao jednoj od tih cura piće. Za uzvrat je s njom mogao raditi sve osim sexa, no činilo se da je samo izabrao masažu. Masirao ju je dobrih sat vremena, dok smo na žalost sjedili kraj njih.

Za Marijev ročkas, smo otišli u Soi Cowboy ulicu na, nadali smo se, bolji striptiz u Mamurluk striptiz bar Suzie Wong. No ništa od toga, ista stvar. Separei, i 10 cura koje 10 minuta se meškolje s noge na nogu na 10 metara dugačkoj pozornici. Nakon njih ide nova runda. Ne trude se da nekoga animiraju. Ne znam što točno ekipa radi s tim curama kojima plate piće… neki su pričali s njima, neki su ih dirali, neki su ih samo gledali, neki su samo cugali s njima…Popili smo poprilično brzo, pa smo odmah morali napustiti bar….

Lady Boy

Kako se netko odluči da ipak bude žena u zarobljena u tijelu muškarca? Jedna moja prijateljica bi rekla…”Pa kako ne kad imaju male p****”. I stvarno je tako. Lady Boyeve možete svugdje naći, kako prodaju u trgovinama, kako rade kao hostese, kako plešu oko štange, kako se zabavljaju i kako su brutalno sređeni, sređene… whatever.

Postoje striptiz klubovi u kojima nastupaju samo Lady boyevi. Neke ladyboyeve skužiš odmah, a neke je baš teško prepoznati. Kose su im toliko divne, da mi 7 tinktura od koprive ne bi pomoglo da uzgojim takvu kosu. Jbg, nekad ne možeš protiv gena. Svi su uređeni, drže do sebe i našminkani su baš ekstra. Mali tintilinići se nadziru ispod suknjice u gačićama koje ih baš stegnu. Sjedili smo na cugi preko puta jednog strpitiz bara u kojem su samo lady boyevi, i ekipa je fkt ulazila tamo. Muškarci koji su tražili upravo to, tj. možda uopće nisu bili sigurni što su tražili, a možda i oni sebe još uvijek traže.

Ako ste ta brija i đir možete ići i na Lady boy show. To je show. I obično je ful popularno na Phuketu na Bangla roadu. Kako je na Tajlandu sve prodaja, tako ćete za sliku s ladyboy-em izdvojiti 100 bahti… pa ko voli….

Živa svirka

Nisam tako zamišljala proslavu Marijevog ročkasa, a vjerujem da nije niti on, pa idemo dalje…Uletavamo u neki birc na ulazu u samu ulicu Soi Cowboy gdje bend praši neki opasan rock. Taman je bio stol prazan i uletavamo. Tek što smo naručili cugu do nas dolazi pjevač, pita nas od kud smo, kako se zovemo. Ja se već polupijana derem…

“From Croatia, this is Mario, today is his birthday. Weeeeee” Lik oduševljen jer je Mariu ročkas, i pita ga hoće li svirati. Mario mrda glavom jer ne želi svirati. Ali ja mislim da je baš kul da sada tu u sred Bangkoka, uzme tu gitaru i pokaže što zna, zato kažem “Yeeeeeesssssss he is playing guitarrrrrr”. Dobila sam hejterski pogled od Marija, ali barem ću imati super fotke. Pjevač je odlučio udovoljiti Marijevu želju pa je rekao da ga neće zvati, do kada je došao na pozornicu očito je zaboravio što je dogovorio.

“I have a firend, from far away, he is playing bas, he has a birthday, so welcome him please….” Hahahhaha i evoooo gaaa. Super je što Mario ne svira bas uopće, ali izgleda dobro…

Naravno da mi je Mario i vratio sve ovo, pa sam morala pjevati na pozornici “Can get my eyes of you”.

Još bolja svirka koja nas je oduševila je bila na Phuketu na Bangla road ulici u kafiću “NewYork” i jedan je od rijetkih koji imaju dobru muziku. Bangla road je ulica na Phuketu koja definitivno ima najluđi noćni život IKAD. Tu ima svega, od normalnih briceva, striptiz klubova, ping pong show-a, do onih gigantskih klubova veličine nogometnog igrališta. Klubovi su na par katova, rade od 21h, i tamo je apsolutna ludnica. Kakav Khao San Road, ovo je urnebes na kvadrat. Obično svi imaju neke happy hour cijene do ponoć, pa se može i fino nacugati. Ako ne, na početku Bangle je 7Eleven, koji ima prejeftinu cugu. Gušt je kupit cugu u dućanu i sjesti na pješčanu plažu da ti se pijesak zavuče u sve, pa čak i pivu.

Kako god, live svirka koju smo slušali u tom je bila hit. Bend sa 5 vokala, udara rokericu, imaju neku cool koreografiju na sve, ubijaju gitare, basove, klavijature, ma vrištaona. Kao da si na koncertu. Je da je cuga pricey, 200 za pivu, ali jbg, dobro sviraju.

Roof top barovi

Bangkok je ogroman, i to tek skužiš kada se navečer popneš na jedan od masu Rooftop Barova u Bangkoku. Ulaz se ne plaća, neki imaju dress code, ali je cuga većinom da se smrzneš. No kako si tu samo jednom, i tko zna kada ćeš si opet moći to priuštiti. Kako nismo znali što će nas dočekati, obukli smo se koliko toliko lijepo, i uzeli smo starke, samo za tu večer. Ne znam koliko je bilo pametno furat starke samo za tu jednu večer, ali ubila bi se da me nisu pustili zbog otvorenih cipela, što sam čula da je bio slučaj.

Kako nisam imala šminku, našminkala sam se u obližnjem shopping centru sa testerima. Posudila sam i malo parfema.

Sirrocco bar nalazi se na jugu Bangkoka na 64. katu. Ovisno gdje se smješteni dobro je povezan. Mi smo išli s Khao San Road brodom do stanice poslije Chinatowna, i onda pješke. Na početku se činilo kao da smo totalno fulali. Ulice okolo su totalni kaos, ekipa prodaje sve i svašta na cesti, a bar djeluje ful fancy. No to je Bangkok.

Na ulazu na 0. katu nas je dočekala žena u toaleti, i tip u odjelu i rukavicama. Pitali su nas di idemo. Bilo mi je bed, jer sam izgledala ko klošar, skupa sa mojim Marijem. Ziher i smrdimo jer hodamo već 8 sati. Uveli su nas u lift. Došli smo toliko brzo da sam se skoro srušila. Gore su nas je dočekala još sređenija ekipa. Odveli su nas na neko mjesto koje nije izgledalo kao na onim instagram slikama. I nisam vidjela zlatnu kupolu.

Mjesto koje nisam vidjela na slikama

Naručili smo Hanovertini – iz fore za 750 bahti. Pitala sam za mjesto sa instagram slika. Rekla je da možemo ići kada popijemo. I onda to je bilo to! In love with Bangkok.

Zamolili smo nekog Tajlanđana da nas slika. Lik je uzeo mobitel, namjestio je nešto na njemu, pa je okinu sliku, pa se približio korak pa okinuo još jednu, pa još jednu, pa još korak, pa nam je rekao da se zagrlimo, pa da dignem nogu, pa da se poljubimo, pa da se pogledamo, pa da zamijenimo stranu. Ako Azijati nešto znaju to je kako napraviti dobru sliku!

Sve za Bucket

Mala kantica u žarkoj boji u koju se stavi 3 dl neke žestice, pola litre nekog soka, nakrca se ledom i slamkama i onda briješ s njom se zove BUCKET. Doći na Tajland i ne napiti se od bucketa je apsolutno nedopustivo. Cijene bucketa variraju o lokaciji, danu u tjednu i vještini pregovaranja. Tako ćete radnim danom na Khao San Road naći bucket za 100 bahti, a subotom na Koh Phanganu kada je novogodišnji party za 500  bahti. Najluđa ekipa za bucketima su Australci i Britanci. I njih ima posvuda, nije bitno ako se prolije, bitno je da je u ruci i da briješ s njim. Miješa se sve, svo piće koje se može zamisliti, i uvijek ima svega.

S bucketima se i polijevaju i nalijevaju i svašta nešto rade. Ako to nije dosta, postoji i laughing gas, do kojeg se navodno smijete.

Khao San Road je backpakerska ulica u Bangkoku, tu se samo partija i piju se bucketi. Ekipa je totalno luda, svi, cugaju, plešu, deru se, vršite, padaju jedni po drugima. I tamo vrijedi upravo ovo pravilo “Sve za bucket”. Nije fora ako si na Khao San Road-u i piješ bilo šta drugo osim bucketa ili nisi probao laughing gas…

Vatreni show program

Na otocima je totalno drugačiji đir, sve je u znaku vatre i igara.  Na bilo kojem manjem otoku (Koh Phi Phi, Koh Tao, Koh Phangan) možeš uživati u vatrenim show programima, u nekima čak možeš i sam sudjelovati. Već tamo oko 18h se sve počne postavljati za večernji program. Izvlače se mekane udobne vreće na plažu, postavljaju se mali stolovi, priprema se rasvjeta… a onda oko 20h kada već debelo padne mrak kreće.

Okretanje lanaca koji gore, bacanje plamenih štapova u zrak, preskakanje gorućeg užeta, provlačenje ispod gorućeg štapa…i tako u nedogled, do nekih 12, 1. Nema pauze, nema odmora, samo se zabavlja radi i pije. Bucket je opet TOP izbor ako želiš biti cool. Možeš piti i koktele, ali Tajlanđani nisu baš dobri u izradi koktela, dobiješ slani umjesto slatki koktel :).

Full Moon Party

Nisam baš u životu brijala po partijima, osim onih na Buba Beach Baru u Makarskoj, tako da sa sigurnošću mogu reći da je Full Moon party najjači party na kojem sam bila IKAD. Prije 3 godine sam ostala fascinirana što se sve može naći na full moonu, pa sam odlučila da ćemo ovu Novu godinu dočekati tamo, pa nek nam bude najluđe ikad. A kako se godina poznaje po dočeku, mislim da će biti HIT. Full Moon party smjestio se na Koh Phangan otoku na istočnoj strani Tajlanda koji je na žalost samo po tome poznat (ali više o Koh Phanganu u drugom blogu).

Party kreće u 20h, ali pripreme za party puno prije. Već kada se lagano spusti noć, oko 18h, na štandovima se mogu kupiti svakakvi rekviziti koji svijetle u mraku – majice, haljine, šeširi, kape, nakit, cvijeće, ma sveee. Na štandovima ima za kupiti i boje za tijelo s kojima se namažeš cijeli pa isto svijetliš u mraku pod lampama. 5 komada boja košta nekih 20 bahti. Namazat te može i netko profi, ali ćeš onda za bojanje jednog crteža potrošiti 200 bahti.

Nisam mogla ni zamisliti kolika se masa može pojaviti na partiju koliki party može biti. Angie i ja smo cugale u našoj divnoj kolibici, jer smo računale da je cuga abnormalno skupa. Dogovorile smo se da nećemo ništa nositi, samo mobitele i 500 bahti da se možemo javiti jedna drugoj ako se izgubimo. Smještaj nam je bio poprilično udaljen od smještaja, i mislim da smo prijevoz platile 100 bahti po osobi u jednom smjeru. dogovorile smo se isto tako da ćemo naći safe spot, u slučaju da se izgubimo. U svaki puni sat, ćemo se tamo naći.

A onda smo došle, bile smo već malo u cugi. Malo sam ostala opčinjena kada sam sve to vidjela, taj delirij, te boje, toliko bucketa, toliko ljudi. Ajme sve svijetli, i ekipa se boja. Obojat ćemo se i mi, j**** 200 bahti za crtež. I obojale smo se, i kupile smo cvijeće i fotka je pala. Na safe spot smo zaboravile. A zaboravile smo i gdje smo ušle.

Angie se brzo napila, azijati ne podnose baš cugu, oni popiju koju rundu i mrtvi su. Na sreću, naišli smo na njezine frendove tamo (što je ravno nemoguće, ali se dogodilo). Ja sam plesala ko luda, iako ne volim tu muziku, a Angie je otišla sjediti na plaži. Rekla je da budem tu i da će se vratiti. Ostala sam s njenima. Izgubila sam mobitel, Angie se nije vratila. Bilo je 4 ujutro, pretražila sam plažu, Angie nema. Sama sam na Tajlandu, oko mene su svi nadrogirani, i izgubila sam jedinu osobu koju ovdje znam. Otišla sam doma, Angie nije bila doma. Vratila sam se, bilo je već 6:30. Rasplakala sam se, gotovo je. Idem na policiju. Krenem, i vidim Angie u taxiju. Ostatak nije bitan….

Zato sam ovaj put odlučila paziti na Marija sa svim očima, rukama, nogama, svime. Ovaj put mi nisu znali napisati Happy New Year na ruku, pa smo sami kupili boje i namazali se. Ulaz dođe 200 bahti. Cijena bucketa (viski kola) je 500 bahti. Ljudi čak i nije bilo toliko puno kao prošli put, ali sve je bilo puno gurućih natpisa, bucketa, hrane, nadrogiranih ljudi, bosih ljudi, veselih ljudi, pijanih ljudi. Kako smo imali boje, mazali smo se cijelu noć, nije na nešto ličilo, ali je bila fora.

Totalni kaos je kada vidiš ekipu da mortus preskaču goruče uže. Njih 7 na jedno uže, jedan fejla svi se speku. Ujutro vidiš ekipu sa zamotanim gležnjevima. Odzvonila je ponoć, ušli smo u novu najluđi ikad, Mario je bio najsretniji ikad.

Povratak do doma je još luđi. Put za koji nam je inače trebalo 20 minuta smo prolazili 2 sata. Ekipa je bila razbijena, mrtva, poluživa, gola i bosa, uplakana, nasmijana, povraćana… SVEEEEE.

Tako da, ako vas ikada život odvede na Tajland, a osjećate se dovoljno mlado, ludo i zgodno, obavezno se zaputite na Full Moon Party i zapamtite sljedeće stvari:

  1. uzmi robu koja svijetli da se osjećaš drugačije
  2. oboji se da budeš dio ekipe
  3. kupi bucket i hodaj okolo s kanticom
  4. pleši all night long na muziku koja trešti iz svakog birca svoju pjesmu
  5. preskači uže sa ostalih 7 nepoznatih ljudi, otkrila sam da se ne možeš zapaliti
  6. obuci tenisice

I to je to najljuđi si.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *