TAJLANDSKI STREETLIFE

Social

LIVE E-BAY

“I have many colors….what do you need…I have… Have a look….Discount for you… How much would you buy….” I tako u nedogled, dok ne kupiš, jer kupiti moraš, a skužit ćeš ubrzo da bi ti moglo i zatrebati jedno odijelo na putovanju od 30 dana, koje ćeš nekako strpati u backpack. Stat će, jer je od kašmira i samo je 100 eura i mora stati, nema veze što imamo ograničenu kilažu za backpackove, i što imamo još samo 5kg fore do ograničenja, odijelo MORA stati.

Tajlanđani su poznati kao dobri i jeftini krojači. Materijali su kvalitetni, a jeftini. Krojači znaju što trebaš bez da išta kažeš. Strukirano, bez proreza, duže, kraće, košulja, bez košulje, sa kravatom.

Hodamo jednom od najpoznatijih ulica u Bangkoku – Khao San Road, gdje ćeš naći sve što bi ti moglo te večeri zatrebati, pa čak i odijelo. Zatekne nas mali Tajlanđanin i drži ispred sebe tablu sa ponudom. Na tabli piše naslov “YES BOSS TAILOR”, a ispod naslova je čovjek u odijelu i žena u kostimu (poslovnom).

Nećemo, ne treba nam, ali kad smo već tu, zanima me koliko košta, čisto da znam, pa možda koji drugi put (jer sam sigurna da ćemo se tu vratiti) kupimo odijelo. Boss nas je odveo u prolaz. Butik je cijeli u staklu, unutra ima materijala i boja više nego u cijelom Zagrebu. Možeš birati boje, možeš birati uzorak, možeš čak i naručiti nešto iz kataloga, a u katalogu slike original Hugo Boss.

“Here Boss, I have 4 type of materials” – kaže on na ruskom engleskom, “First one, very cheap, not for you” – HAHAHAHAH GOOD ONE, “Second, better, but still not good quality” – I tako on priča i dođe do najskupljeg koji je naravno i the best. Od kašmira. Uzme materijal zgužva ga kao da cijedi vodu iz njega, i pusti.

“Look” – kaže, nije se zgužvalo. I stvarno nije.

Kada smo kod cijene, ono najjeftinije, materijal ajmo reći kao od papira dođe cca 69 EUR (cijelo odjelo, hlaće, sako, košulja i kravata). Vjerujem da se da spustiti i na 40. Ono najskuplje od kašmira je 180 EUR. Nasmijali smo se, zahvalili, i krenuli se dizati, no njegova ruka je već bila na našim rukama sa pitanjem.

“Ok, how much” – ma jednostavno ne, nemamo di s odijelom, i nemamo toliko love, i nismo to planirali, i znam da ako kažemo da ćemo uzeti odijelo, a negdje drugdje uštedjeti da to neće biti tako, jer smo na putovanju života. Rekli smo NE. Pitao nas je da izaberemo boju, i spustio je odijelo na 170. I dalje puno, no inzistirao je da kažemo svoju cijenu. Rekli smo da imamo malo novaca i da si ne možemo to priuštiti. Spustio  je na 150. Rekla sam da imamo 80 EURa, to je baš bio bezobrazno jer moraš paziti sa Tajanđanima. Ako kažeš premalu cijenu, to znači da ne cijeniš njihov rad, pa se naljute. No Boss se samo nasmijao, i lupio 140 kao svoju final price. Nakon toga nam je pokazao račune, kako bi nas uvjerio da nikome od ostalih klijenata nije prodao odijelo za manje od 140 EUR. Rekla sam 100 i to je to. On je rekao 120, i počeo već uzimati mjere Mariju.

Di ćemo s odijelom ne znamo, no kada smo si stisnuli ruku, bila je jednostavno prevelika šteta ne kupiti odijelo na Tajlandu, custom made, od kašmira koje će biti gotovo za 2 dana za 110 eura. Odijelo je bilo tip top, Boss je znao čak i neke cake koje nismo znali pri šivanju. Mario je dobio i košulju, i kravatu.

Na Tajlandu možeš kupiti sve, i to bilo gdje. Jedino na što moraš biti spreman je cjenkanje – i to uvijek ZA SVE. Ako ne probaš, njima nije zabavno. U Bangkoku jedna od najpoznatijih ulica za shopping je Khao San Road ili Rambutti Road. Ako kupujete na samoj ulici, proći ćete skuplje nego ako odete koji metar dalje. Majice za 3 eura, magneti za 1, privjesci isto, kipići Budhe 5 eura, ma sve… Naravno početna cijena je puno veća. Na Phuketu ćete naći super naočale svih mogućih oblika i dimenzija za par eura, personalizirane torbice i novčanike, ali nešto bez čega ženski dio publike nikako ne smije napustiti ovu zemlju je KOZMETIKA. Maske, kreme, peelinzi, je MUST kada si na Tajlandu, a sve par eura. Maske za lice su apsolutni hit, i ako se za nešto trebate odlučiti onda je to maska za lice.

U Bangkoku, tamo blizu onih ludih noćnih atrakcija za turiste (Nana Plaza, Soi Cowboy), možeš kupiti sve što možeš poželjeti za sex, možeš kupiti koji god gadget hoćeš (fejk naravno). Na China Town možeš doslovce kupiti sve od igle do lokomotive, ali je HIT ako uzmeš zlato jer ga ima u neograničenim količinama. Ako ste se ikada pitali kako izgleda ebay u živo, odgovor na to bi bio Bangkok!

JAVNI PRIJEVOZ

Najbolje je skinuti Offline maps ili još bolje kupiti karticu s Internetom i onda će ti Google pomoći za sve. Upišeš točku A i točku B, a on ti kaže koji prijevoz da uzmeš koliko košta i koliko traje.

Najjeftiniji je bus. Buseva ima mali milion, linija još više, i nije uopće potrebno truditi se zapamtiti gdje voze i zašto. Karta košta toliko malo da u Hrvatskoj ne postoji ta valutna jedinica, a možeš se voziti satima. Nedostatak je taj što je bus spor, jer je na Tajlandu uvijek i vječito gužva. Kada uđeš u bus, nema šanse da ne platiš kartu, teta točno zna tko je na kojoj stanici ušao, da li mu je naplatila ili ne. Najlakše za snaći se u Tajlandskoj mreži buseva je preko Google mapsa. Upiši početnu i krajnju točku, a on će ti reći koja je linija i gdje je najbrža stanica.

Sky train je super stvar ako ideš daleko i negdje van centra. Karte isto nisu skupe, kupuju se isključivo preko automata. Sky train je izrazito brz, klimatiziran (klima na 17 stupnjeva), i nema šanse da zakasni, jednako kao i Metro.

Nije loše za glavne znamenitosti u Bangkoku uzeti brod. Mislim da je blue flag za turiste i 10x je skuplji, a orange flag je za domaće. Nema šanse da uđeš na ovaj za domaće, osim ako te neki domaći ne uvede.

Tuk Tuk je dobar prijevoz u Bangkoku jedino ako se nikada nisi vozio, i ako se želiš slikati. Cjenkati se moraš, i to opasno jer vozači tuk tuk-a naplaćuju i do tri puta više od realne cijene vožnje. Tuk tuk je isplativ ako vas je puno i ako uzimate one u koji stane preko 6 ljudi. Takvi su česti na otocima jer tamo nema drugog prijevoznog sredstva osim na Phuketu. Ipak, najbolji omjer cijene i kvalitete je UBER. Od svih taxi prijevoznika je daleko jeftiniji (nema šanse da vam vozač tuk tuk-a ponudi manju cijenu od Uber-a), no isto tako je duplo brži od busa. Cijene Ubera variraju ovisno o rush houru, i to konstantno jer je u Bangkoku rush hour stalan.

Na otocima koji imaju prijevoz je super iznajmiti motor, jer je jeftin, s njm se može svugdje i dobar je za istraživanje skrivenih plaža i uvalica. Na manjim otocima kao što su Koh Tao i Koh Phi Phi jedini prijevoz koji postoji su vaše noge i opet offline google maps.

SMJEŠTAJI

Na Tajlandu bez kreveta nikada nećete ostati, no opet je pitanje kakav ste turist, da li zaspite brzo, da li vam smetaju drugi ljudi, da li vam smetaju tvrdi jastuci, ili pak jutarnji radovi. Ako vas baš briga za to, onda možete taj dan kada dođete na Tajland naći smještaj bilo gdje. No ako vam je bitna lokacija, i ako je taj smještaj vaš zen i punjenje baterija za sljedeći dan, onda je važno čitati revieowe na bilo kojoj stranici preko koje rezervirate smještaj, jer Tajlanđani iznajmljuju sve.

Ovisno kakav ste tip, možete naći na Tajlandu sve od jeftinih hostela sa 20 ljudi u sobi, preko guesthouses (koji su najbolji value for the money) pa do luksuznih i skupih hotela, ili pak bungalova uz plažu. Probali smo sve (osim hostela), spavali smo na ko kamen tvrdim jastucima, i madracima, u sobi bez prozora gdje je razina vlage bila najveća moguća, slušali smo druge ljude kako se sexaju, slušali smo druge ljudi kako pijani dolaze doma i svađaju se, spavali u sobi koja je bila namontirana u drugoj sobi, ali i u najluksuznijim bungalovima do kojih vas od recepcije vozi privatni auto, a ručnici se mijenjaju svaki dan.

Vrlo je jednostavno, koliko para toliko muzike. U Bangkoku jednostavno nema mjesta u kojem ćeš biti blizu svemu, ili si daleko od Khao San Roada, ili od Nana Plaze ili od rijeke, no svakako treba gledati ona mjesta gdje je najmanja buka, jer su tajlandski zidovi napravljeni od papira.

Što se otoka tiče, ovisi što vas zanima, da li je to noćni život ili plaža i ronjenje. U svakom slučaju nikako nećete pogriješiti sa lokacijom na otocima ako iznajmite motor.

Najveći dio smještaja je na Bookingu ili na Hostel World. Airbnb je rijetko popularan i za te zemlje poprilično skup. Dosta je agencija koje se reklamiraju kao jeftine, ali ispadnu skuplje (npr. Agoda).

HRANA

Još prije 3 godine kada sam prvi puta bila na Tajlandu, zaljubila sam se u Tajlandske specijalitete i taj divni streetfood, voćne smoothije na svakom koraku, i super cool buckete na svakom koraku. Ako mene pitate, jedna od stvari koje morate probati na Tajlandu je njihov streetfood, jer je bolji od bilo kojeg restorana koji poslužuje najbolju na svijetu hranu.

Istina, treba imati želudac da PLATIŠ hranu koju teta na pokretnim kolicima cijeli dan peče na suncu pokraj najprometnije ceste, no daju se naći mjesta koja su predobra, i gdje ćeš poslije hrane koje si platio prste polizati. Jedna od tih ulica je Rambutti road koja nudi sve moguće streetfood specijalitete, od piletine pržene u dubokom ulju, škampi prženih u dubokom ulju, piletinu i škampe na ražu, pileća srca, jetru, svježe iscijeđene sokove u vodom ispranim sokovnicima, meni najdraži pad thai. Ma SVE.

Na otocima ima svega, ali najveći gušt je bio sjesti uz plažu i jesti tajlandski taj dan ulovljeni riblji roštilj. Na plaži je teže naći loš nego super dobar restoran. Tako da smo se tamo usudili jesti sve tajlandsko. Tajlanđanima je hrana većinom ili jako ljuta ili ekstremno slatka, kombiniraju kokos uz sve, što je za mene bio raj, za Mog Marija pakao. Massaman Curry je bilo najbolje tajlandsko jelo ikad, osim naravno pad thaija. Obavezno se moraju probati njihov najpoznatiji desert – Mango Sticky Rice. Iako Mario nije bio oduševljen što ćemo to jesti, no što se mora mora se. Konobar nam je poslužio desert koji je bio SLAN, pa smo mu pokušali objasniti da je jelo slano.

“This is salted”

“Oh, yes, here”  – kaže on i donosi soljenku

“No, no it is salted, you put salt”

“Oh, yes, here salt. This is salt” – pokazuje na soljenku sa najvećim mogućim osmjehom na licu

“You try, salt” – kažem mu na ruskom engleskom i pokazujem na hranu. Uozbiljio se. Nije skužio, ali je uzeo jelo. Bilo mi je ful žao, došlo mi da pojedem jelo pa makar slano! Vratio se za 5 min sa novim jelom, ovaj puta slatkim. Čekao je da probamo.

“Perfect” – kada je čuo još se šire osmjehnuo.

Dok Mario i ja, ne bi vjerovali, uživamo u Mango Sticky Rice, dolazi konobar sa najvećim mogućim osmjehom ikad i kaže

“Ooooooooo, I see, they swithed, they salted” – ahahhahahaha umrli smo od smijeha. Treba im duže, no skuže na kraju, i nikako se ne možete naljutit na njih.

Najbolju ribu i streetfood smo jeli na Night Market- u na Phuketu. Tamo nema što nema, i nema što ne poželiš probati. Sve je svježe, hrana je bomba, jeftino je i za prste polizati je.

RONJENJE

Tajland je najljepše mjesto na svijetu za ronjenje, i gdje god da sam još bila, ne mogu reći da mi se svidjelo više od Tajlanda. Ne samo zbog prekrasnog svijeta koji živi dolje na dubinama od 20m, nego i zbog najboljih instruktora koji će svaki zaron učiniti posebnim, bez da se u ijednom trenutku osjećate nesigurno ili ne zaštićeno.

Kažu da je Koh Tao najljepše i najjeftinije mjesto na svijetu za naučiti roniti, i stvarno je. Mario je baš tamo završio svoj Open Water scuba dive tečaj za najluđim instruktorom na svijetu u školi Scuba Shack. Tečaj ronjenja traje 4 dana, i nema šanse da ga ne položiš. Njegov tečaj, moj zaron, i smještaj za ta 3 dana platili smo cca 300 eura. NIŠTA za raj na zemlji. Mjesta na ronjenje na Koh Tao ima na pretek divnih lokacija, od potopljenih brodova od Shark Islanda oko kojeg se doslovce mogu vidjeti morski psi. Ništa nije tako divno kada se probudiš u 5 ujutro s prvim zrakama sunca, i zaroniš na 18m dubine da vidiš neki drugi svijet.

Položila sam tečaj ronjenja prije 3 godine na Koh Phi Phi otoku. Nikad mi se nije bilo lakše probuditi u 6 ujutro i pješačiti kroz džunglu da bi stigla u 7 na zaron. Dolje ispod vode, na toj dubini, ima toliko toga što može poći po zlu, ali nevjerojatno je kako kada zaroniš, ne stigneš o ničemu razmišljati, stigneš samo isključiti svoj mozak na sat vremena, i prepustiti se tim divnim životinjama. Ako želite na Koh Phi Phiju položiti svoj tečaj platit ćete ni više ni manje nego duplo, no iskustvo ćete pamtiti cijeli život.

Tako nabrijana, i uzbuđena jer ću roniti na Koh Tao-u – najdivnijem otoku na svijetu za roniti, krenula sam na svoj zaron. Išlo nas je 4, kiša je pljuštala, a nama su obećavali da ćemo vidjeti sve. No nismo vidjeli ništa, pijesak se dignuo, lovila sam sve ostale pa i instruktora i nisam apsolutno ništa vidjela. Bilo je toliko nemoguće hladno. Da mi je netko rekao da ću se smrzavati na Tajlandu u 1. mjesecu nasmijala bi mu se. No kažu Tajlanđani, da ako već dolaziš roniti, da nikada ne ideš u 1. mjesecu jer je to jedno od najgorih doba godine zbog monsuna.

Bilo kako bilo, Mario je i po tim nenormalnim uvjetima, uspio završiti svoj tečaj ronjenja, i postati Open Water diver.

THAI MASSAGE

Tahi massage is a must ako se odlučite za Tajland. To je posebna tehnika masaže u kojoj vješte tajlanđanke uspiju opustiti svaki dio vašeg tijela, i svaki mišić za koji možda niste ni znali da postoji. Nakon razgledavanja, shoppinga i lutanja, foot massage je nešto što vam treba doslovce svaki dan i što će vam tijelo vratiti u takvu formu koju niste još doživjeli. Beauty studia ima previše, na svakom koraku i nemoguće je ne naći negdje slobodan termin ili mjesto ne samo za masažu, već i za depilaciju, manikuru, pedikuru, firzuru, pletenice, ma što god. Sve je naravno na ulici jer Tajland tako funkcionira.

U Rambutti Road (ulica do Khao San Road), nalazi se studio do studia ispred kojeg su velike udobne fotelje gdje sjede turisti dok im tajlanđanke masiraju noge i glavu. Cijena foot masage pola sata je 150 bahti ili ti 4 eura i najbolji je osjećaj ikada. Pola sata se u početku činilo puno, no prošlo je za 5 minuta, i htjeli smo još. Ako želite tahi massage, cijena za pola sata je isto cca 150 bahti, i koncetracija je na leđima, dok je sat vremena 250 bahti, te se prođe cijelo tijelo. Tahi massage je vrsta masaže gdje se pokretima istezanja mišića i njihovim pritiskanjem zapravo dobiva opuštanje tijela i nešto je najbolje na svijetu. Koje god da mjesto za masažu odabrali pogriješti nećete, sve su to manje više iste stvari. Ipak, najbolja thai masaža je bila ona na Koh Tao. Osjećaj dok sami ležite na terasi, slušate šum valova i cvrkut ptica, a teta vam masira leđa, ruke, noge, trbuh, lice i glavu je nešto što vrijedi više od 300 bahti. A što možete očekivati nakon što vam netko izmasira sve organe tijela? Trčkalicu na WC iliti, fino nazvanu – detoksikaciju.

Kada se lagano spusti noć, bilo da ste muškarac koji šeta sam ulicom ili žena koja sa svojim muškarcem gleda izloge, tete će vam ponuditi “massage happy end”. Tete su dotjerane, sa frizurama, imaju kilu šminke, sjede zavaljene ispred salona na velikim spužvama i mame te pogledom. Pred svakih salonom ih je jedno 5-6, tako da nema šanse da negdje nema mjesta. Ne znam kako je, ali čula sam da je hit, iako nisam vidjela za cijelo vrijeme svog boravka da je netko ušao u salon sa happy end masažom.

No ko voli, nek izvoli, ja ću si samo napraviti 2 pletenice preko puta tete koja gleda mog Marija napućenim ćubama i nudi mu happy end.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *