ISLA MUJERES – OTOK ZA AMERE

Social

Avion je letio iznad Yucatana. Šuma, šuma, šuma, pa neka cesta, pa resort i opet šuma. Naš prijatelj Pavel nas je upozorio da ne skrećemo s puta, jer su šume i đungle u vlasništvu meksičke mafije, i da se držimo turističkih mjesta“. No činilo se da je Isla Mujeres baš to – pravo turističko mjesto.

„Po aerodromu se mjesto poznaje!“ – to me pravilo nikada do sada nije zeznulo. Sletjeli smo u Cancun, odlučili smo se ne zadržavati dugo u Cancunu, jer sam čitala i čula da je to više mjesto za ekipu u ranim 50-tim koji uživaju u ogromnom resortu sa 20 ležaljki na plaži kojoj nema kraja, gdje ih poslužuje posluga čija je usluga skuplja od lososa i kavijara. Aerodrom je uređen, dobro organiziran, izgleda da nema puno prometa (a avioni slijeću svako malo). Kada izađeš van, zabljesnu te boje majica različitih prijevoznika koji nude svoje preskupe usluge. Prvo ti je na pameti da kreneš pregovarati, ali nema šanse, cijena je uvijek ista, i zašto bi snizili cijenu, kada će za 5 minuta sletjeti drugi avion Amera punih para kojima će ta cijena biti pravi kikiriki. Ipak smo uspjeli – 650 meksičkih pesosa za nas 5 za 30 minuta vožnje do centra. Od tamo nas čeka ferry za još 300 pesosa (povratna po glavi). Dvije su agnecije koje voze i dva su mjesta od kud vas ferry može pokupiti. Mi smo išli sa Puerto Juarez do Isla Mujeres.

Na trajektu nam se pridružila i kiša, i podsjetila me na isti onaj dan na Kubi prije 4 godine (link). Prognoza je ista takva, kiša all the time, sva tri dana. Na trajektu gospodin uzima gitaru i pjeva one tipčne „vacation pjesme“ kao što su Isla Bonita, i sl… Ameri ostavljaju lovu. Mi nismo Ameri.

Isla Mujeres iliti Otok žena je dobio ime po nebrojenim skulputrama Majanske božice Ixchel kojoj je bio posvećen. Njene skulpture našli su Španjolci kada su u 16. st došli na ovaj otok.

Odsjeli smo u Rocamar Hotelu nedaeko od Playa Norte – koja slovi kao najljepša plaža na otoku.

Preskupi smještaj bi možda i vrijedio nešto da nije bio toliko skup. No nema. Na Isla Mujeres je nemoguće naći jefitn smještaj. Ispod 2000 kuna noć za 4 osobe se teško nađe. Kako god, odsjeli smo u xy hotelu, koji nam čak ni uz nadoplatu nije htio dati pomoćni ležaj u sobi. Terasa je predivna, pruža se predivan pogled na more i na zalazak sunca, međutim, pljusak i neka vrsta vjetra dali su onaj „niš posebno“ efekt. Soba je ok, osim ako te ulovi wc br.2. E u tom slučaju se sve zaštopava i dolazi agencija za čišćenje.

Isla Mujeres jer predivan otok, sa cool noćnim životom, u kojem je sve namijenjeno Amerima. Cijene u restoranima većinom imaju $$$ ako ste na glavnoj ulici. Suvenire možete kupiti u ponoć u podne, ali po duplo većim cijenama nego u Mexico Cityu. Cjenkanja nema ni pod razno. Nećeš magnet za 50kn? Ok, ima Amer koji hoće. Hrana je ok, ništa bolja nego u Mexico Cityu, ali puno prilagođenija Amerima i Europljanima. Zabava je svaku noć zajamčena, pa ćete tako nerijetko vidjeti kako crnac u baru pjeva Bob Marleya, a Ameri puše da je to meksička muzika. No samo nek je kruha i igara i neka je sve lijepo. Meksikanci imaju oko za detalje, bircevi su jednostavno precool, pazili su i na najmanji detalj.

Razlog zbog čega smo posjetili Isla Mujeres jer taj što sve turističke agencije idu baš tamo, i zato što se tamo nalazi jedno od najwow mjesta na svijetu za ronjenje – MUSA – podvodni muzej. Muzej se nalazi na dubini od 3m pa do 20m, a možete vidjeti svakakva čuda: potopljeni auto, brod, skulpture žena i muškaraca. Inače se ulaz u MUSU plaća, ali ako rezervirate DIVING izlet onda vam je to uključeno u cijenu.

Ronjenje smo rezervirali na glavnoj ulici preko jedne od agencija koja nam je dala najbolju cijenu – cijene su više-manje iste, tako da vas ne mora bolit srce ako ste pogodili na baš prvu agenciju.

I tako baš na dan ronjenja, ulovila me crijevna viroza, i to ona najgora, kad ti kuha u želucu i crijevima, a svaki odlazak na WC para uši svima koji su se našli u blizini. No jbg, „you are here only once, you will have this moment only once“, idem na ronjenje, i molim se samo da me ne stisne dolje na -18m. Brod je mali i nema WC. Vrijeme je divno, sunčano, more je mirno, savršeno za ronjenje. Izabrali smo odličan dan, unatoč prognozi koja je najavljivana za sva 3 dana našeg boravka na otoku. No čim smo se maknuli iz uvale, i krenuli na otvoreno more, valovi su dobro zaljuljali brod. Nije nam se niti ronilo, niti kupalo, ali izbora nemamo.

Odmah na prvom zaronu idemo u MUSU. Muzej je predivan, možeš dolje biti sigurno par sati, ali na žalost nemaš toliko zraka, pa smo mi obišli samo 4 stanice. Doživljaj je fantastičan. Nekih skulptura se malo usereš, ali izgledaju dobro za opalit selfie.

Iz divnog podmorja, na haos od palube. Nema ništa za jest, brod se ljulja, ekipa povraća. Obično kada rezervirate diving izlet, nema što se ne dobije, od kave, čaja, soka, vode, i ručka u pauzi jer se tijelo mora okrijepiti. A nas je ovdje samo mučilo hoće li netko povraćati, hoće li se brod prestat ljuljat i kako da istovarim ono što su mi crijeva priredila. Ipak, ljubav prema ronjenju je presudila pa sam se spremila za drugi zaron.

Tisuće boja, različitih ribica, i biljaka natjeralo nas je sve da zaboravimo barem na pola sata što nas čeka kada se vratimo na brod.

Kopno smo jedva dočekali, a na kopnu nas je dočekala i kiša.

Nekako sam se nadala onoj pravoj tropskoj klimi, di kiša padne na sat, dva ili preko noći, i bila sam uvjerena da će nas dan poslije dočekati sunce. No nije, kiša je pljuštala cijeliiiiiiii dan, a oblaci su samo stizali. Taj dan je trebao biti rezerviran za obilazak otoka golf autićem, i trebala je biti prava avantura. Otočić je toliko mali, a duguljasti da se da u jedan dan obići sa malim golf autićem. Autiće možete iznajmiti na svakom koraku, ima ih od 30 dolara, pa do 60 i to na cijeli dan. Svakako se potrebno prije raspitati kod više iznajmljivača jer se da jako dobro ispregovarati cijena.  

I dok smo mi kišni dan proveli kartajući, vi možete ako bude lijepo vrijeme obići sljedeće:

Vozimo se gradskim ulicama, gledamo šarene kuće, štandove kokosa, trgovine pune pive. Na kružnom toku skrećemo desno i vozimo se cestom između lagune i oceana, kako lokalci zovu, skriveno blago ovog otoka.  Na ovoj cesti nalaze se neke najljepše kuće za odmor na Isla Mujeresu. U blizini se nalazi Dolphin Discovery te farma kornjača. Zaustavljamo se u Zama Beach klubu i ručamo. Uživamo u prekrasnoj bijelog pješčanoj plaži, nakon čega vožnja kreće dalje sve do juga otoka. Dolazimo do prekrasnog vidikovca Punta Sur sa kojeg se pruža pogled na stijene i beskonačan Atlanski ocean.

Idući dan je osvanula kiša, ali smo zato nedaleko od hotela pojeli njabolji meksički doručak na svijetu i zaputili se na THE INSTAGRAM SPOT – HIGHLIGHT putovanja koje smo čekali od kada smo došli u Mexico – TULUM.

BTW, od pristaništa brodova do aerodorma u Cancunu se može vrlo jednostavno doći javim prijevozom, za samo par kuna. Vozi jedan bus – direktna linija, a di on stoji će vam reći bilo tko osim taksista.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *